Kako Srbija profitira od najave kupovine modernog ofanzivnog oružja ?
Time propagandno diže vlastitu snagu i pokušava psihološki djelovati na okruženje, prije svega na Hrvatsku, Kosovo i Bosnu i Hercegovinu.
Srbija danas više propagandno profitira od najave kupovine modernog ofanzivnog oružja nego što od njega ima stvarnu vojnu korist.
Pojedini od nas traže da prokomentarišemo naoružavanje Srbije izraelskim bespilotnim letjelicama, raketnim sistemom PULS i nabavkom borbenih aviona Dassault Rafale.
Ideja Vučićevog režima da se ubrzano naoružava nije nova. To traje godinama. Prvo se išlo na rusko oružje, zatim se pokušavalo nešto dogovoriti sa Turskom, Kinom i Francuskom, a na kraju i sa Izraelom.
Međutim, glavni oslonac vojske Srbije i dalje je staro sovjetsko i rusko oružje. To se, po svemu sudeći, neće bitno promijeniti u naredne 3 do 5 godina. Zašto? Zato što je jedno objaviti da kupujete oružje, drugo ga zaista kupiti, treće dočekati isporuku, četvrto obučiti jedinice za njegovo korištenje, a peto ga doktrinarno uvesti u stvarnu upotrebu. To je proces koji traje godinama, a nekada i duže nego što ljudi misle.
Srbija danas najveću korist ima već od same najave kupovine i prikazivanja isporuka prvih primjeraka. Time propagandno diže vlastitu snagu i pokušava psihološki djelovati na okruženje, prije svega na Hrvatsku, Kosovo i Bosnu i Hercegovinu.
Međutim, ovdje želim naglasiti dvije važne stvari koje se gotovo nigdje ne spominju.
Prva je da je pokušaj nabavke turskih bespilotnih letjelica Bayraktar TB2 Srbiju vjerovatno koštao najmanje tri godine izgubljenog vremena. Da li je to Turska uradila svjesno i planski, ili je Srbija sama pogrešno procijenila situaciju, ostavljam vama da prosudite.
Druga tačka je možda još važnija. Rasplet situacije na Zapadnom Balkanu, prvo oko Bosne i Hercegovine, a zatim i Kosova će vjerovatno doći prije nego što Srbija uspije ozbiljno obučiti svoje snage i doktrinarno usvojiti ove nove sisteme ofanzivnog oružja. Uz to, dok u Srbiji očekuju povlačenje američkih snaga iz Evrope i njihov smanjeni angažman, uglavnom promašuju činjenicu da Turska postaje sve vidljiviji vojni faktor na Balkanu i Evropi, posebno kroz NATO okvir na Kosovu.
Situacija bi bila nešto drugačija da je Srbija prije 3 ili 4 godine odmah izabrala Izrael kao dobavljača bespilotnih letjelica i da je još tada ušla u nabavku sistema PULS. Turci su ih tu, svjesno ili nesvjesno, usporili i oduzeli im najmanje tri godine.
Zato, prema našim mišljenjima, Srbija će rasplet oko Kosova i Bosne i Hercegovine dočekati uglavnom sa starim sovjetskim i ruskim oružjem, podijeljena iznutra zbog studentskih protesta i energetski vrlo ranjiva. Američke sankcije NIS-u su najbolji primjer toga.
Pojednostavljeno rečeno: Srbija je zakasnila. Ostaje da se vidi koliko.
Dok uspije da se dodatno naoruža, obuči svoje snage i doktrinarno usvoji novu opremu, situacija na Balkanu će već doživjeti djelimični ili potpuni rasplet i ući u drugačiji odnos snaga. U određenoj mjeri, to se već danas dešava. Počnimo od pada Orbana, uklanjanja Dodika sa pozicije predsjednika i zabrane političkog djelovanja. Sve to, manje ili više, pogađa i Srbiju.
