U ponedjeljak, 19. januara, nakon kratke bolesti, u 53. godini života preminuo je Eniz Gabeljić. Iza sebe je ostavio bogat profesionalni trag kao muzičar, kompozitor, aranžer, producent, ali i kao prosvjetni radnik.
Rođen 1973. godine u Srebrenici, osnovno i srednje obrazovanje završio je u rodnom gradu, gdje je pohađao i Srednju elektrotehničku školu. Svoj prvi ozbiljniji susret s muzikom započeo je još tokom srednjoškolskih dana. Bio je violinista Kulturno-umjetničkog društva „Vaso Jovanović“, dok je istovremeno samostalno razvijao muzički izraz, oslanjajući se na predan rad, izoštren sluh i istrajnost.
Rat ga je zatekao u Srebrenici. U gradu bez struje, hrane i osnovnih uslova za život, a bio je među onima koji su stvarali muziku uprkos svemu. Sa grupom entuzijasta osnovao je bend Sabah2, u kojem je svirao bubnjeve. Bend je vježbao na akustičnim instrumentima i nastupao u srebreničkom Domu kulture uz minimalnu rasvjetu i ozvučenje napajano agregatom.
Nakon srebreničke tragedije 1995. godine, tragajući za preživjelim članovima svoje porodice, Eniz Gabeljić dolazi u Banoviće. Upravo tu daje značajan doprinos razvoju lokalne muzičke scene kroz djelovanje u Omladinskom centru „Pinkland“, koji je s vremenom izrastao u važno mjesto okupljanja mladih i prostor u kojem su se rađale nove ideje. U Centru je najprije bio angažovan kao volonter, a potom i kao zaposlenik te voditelj muzičke sekcije. Kroz taj rad postao je mentor, podrška i oslonac brojnim mladim ljudima i talentima koji su kasnije ostavili prepoznatljiv trag na bosanskohercegovačkoj muzičkoj sceni.
Tokom karijere nastupao je širom Bosne i Hercegovine i regiona. Kao član benda Loše vrijeme, zajedno s Enverom Lugavićem Kicetom, Arminom Lugavićem i Mirnesom Omerkićem, svirao je na gitarijadama, motorijadama, ali i na samostalnim koncertima u brojnim gradovima. Bio je muzičar svestranog angažmana – jednako prisutan na bini i iza nje. Pored nastupa, organizovao je rock koncerte, radio kao tonski majstor, svirao gitaru i bubnjeve, a u Banovićima je pokrenuo i prvi tonski studio.
Osnovao je autorski bend Domavia, nazvan po antičkom imenu Srebrenice, čime je muziku neraskidivo povezao s identitetom i kulturom sjećanja. Bend je svoj prvi značajan nastup imao na Bihaćkom festivalu zabavne muzike 2008. godine, dok je već naredne, 2009. godine, nagrađen prvom nagradom za najbolji tekst pjesme „Imenom nevjera“. U brojnim medijskim istupima Eniz Gabeljić je govorio o Srebrenici, njenim ljudima, ali i o ličnom gubitku – ocu i rođacima koji nisu preživjeli genocid, o kojem je svjedočio kroz svoje stvaralaštvo i javni angažman.
Tokom gotovo petnaest godina rada u studiju Digiton sarađivao je s velikim brojem muzičara i učestvovao u autorskim projektima različitih muzičkih pravaca. Posebno važnu ulogu imao je u realizaciji snimanja i produkcije projekata živiničke rock scene, gdje je svojim znanjem, preciznošću i strpljenjem pomagao da pjesme dobiju svoj prepoznatljiv i dovršen zvuk.
Pored muzičkog rada, bio je učitelj u Osnovnoj školi „Grivice“ u Banovićima, gdje je obrazovao i izveo brojne generacije učenika. Kasnije, kao zaposlenik, a potom i direktor Centra za kulturu i informisanje, organizovao je niz kulturnih manifestacija i muzičkih festivala, pružajući prostor i podršku mladim pjevačima i umjetnicima.
U posljednjem periodu života osnovao je i predvodio lokalno Udruženje umjetnika i kulturnih stvaralaca Cult B, koje je skrenulo pažnju javnosti organizacijom predprazničnih programa i novogodišnjeg dočeka 2026. godine na gradskom Trgu u Banovićima.
Iza Eniza Gabeljića ostali su supruga i dvije kćerke.
Njegovim odlaskom nastala je praznina koju je teško pretočiti u riječi, ali je iza njega ostao neizbrisiv trag – u muzici koju je stvarao i izvodio, u snimcima koje je producirao, u bendovima koje je pokretao, u mladim ljudima kojima je bio oslonac i u gradu koji je uz njega imao prepoznatljiv zvuk.
Od Eniza Gabeljića oprostio se i Memorijalni centar Srebrenica, ističući da njegov odlazak ostavlja tišinu koju nije lako nadomjestiti riječima.
„Bio je muzičar, kulturni radnik i prosvjetni djelatnik, ali prije svega čovjek koji je duboko vjerovao u snagu umjetnosti kao čuvara sjećanja i ljudskog dostojanstva“, navedeno je u njihovom saopćenju.
Rođen u Srebrenici, Eniz Gabeljić je i u najtežim okolnostima ostajao vjeran muzici, stvarajući i okupljajući mlade oko uvjerenja da se glas, zvuk i izgovorena riječ ne smiju ugasiti. Kroz bend Domavia, rad s mladima, studio i učionicu, gradio je prostore nade, dijaloga i kulture sjećanja.
Njegovo djelovanje bilo je nenametljiva, ali istrajna borba protiv zaborava. Umjetnošću je svjedočio, podsjećao i povezivao ljude, ostavljajući iza sebe trag koji nadilazi prolaznost vremena.
Memorijalni centar Srebrenica izrazio je duboko poštovanje prema njegovom životu i stvaralaštvu.
„Eniza Gabeljića pamtimo kao čovjeka koji je razumio da kultura i pamćenje idu ruku pod ruku te da se istina može prenositi i kroz ton i kroz tišinu. Ostavio nam je mnogo razloga da ga se sjećamo. Neka mu je vječni rahmet“, poručili su.
